Rim 2.0 – Vikend koji mi je ulio život u vene (i ideje u glavu)

Prvi sam put bila u Rimu 2023. godine. Tada sam prvi put stajala pred Kolosejem i bila sam potpuno zadivljena. Istražili smo ga tada i iznutra, a ja sam pomislila kako ovaj grad ima nešto što mi neće tako lako izaći iz glave. I bila sam u pravu. Odmah mi je bilo jasno da ću se ovamo vratiti – i ove mi je godine to napokon uspjelo.

Ovaj smo put cijeli vikend zamislili drukčije. Bez jurnjave za znamenitostima, bez popisa „moramo vidjeti“, tek tako… opušteno. Avionske karte, ruksaci, jedna soba u središtu grada i želja da uživamo u gradu onakvom kakav doista jest. A Rim nam je sve to višestruko vratio.

Obožavam film Gladijator, i premda nije sniman baš u Rimu, ovaj grad podsjeća na njega u svakom svojem kutku. To kamenje, ti lukovi, ti pogledi u daljinu… čovjek očekuje da će svakog trenutka začuti mnoštvo u areni (a onda čuje samo skuter i nekoga tko pjevuši u susjednoj ulici – no i to ima svoju čar).

A hrana? E, to je zaista bio raj. Kušala sam Saltimboccu alla Romana – u prijevodu „skoči u usta“ – i moram reći da je to vrlo rado učinila. Nježno meso, šunka, kadulja, malo bijelog vina… jednostavno i božanstveno.
Zatim je došao tiramisu iz Two Sizes. Ako ga znaš, sve ti je jasno. Ako ne, otiđi. Točka.
A sladoled iz Frigidarija? Onaj zbog kojeg se moraš još jednom vratiti, „samo prošetati pokraj”, pa na kraju, naravno, opet završiš ondje.

Ali najsnažnije sam dojmove doživjela širom otvorenih očiju – umjetnici na ulicama, slikari, glazbenici, plesači… Svi stvaraju u sadašnjem trenutku i to čovjeka potpuno ponese. Upravo me takva energija uvijek pokrene. Promatranje ljudi, svjetla, strukture kuća, boja prozorskih kapaka – sve to pokreće kotačiće u meni i osjećam da se rađaju nove slike.

Bio je to vikend bez planova, ali s velikim učinkom.
Odlazim s glavom punom ideja, srcem punim mira i osmijehom koji mi je ostao na licu i nakon slijetanja natrag kući.

Hvala vam što ste ovaj rimski dnevnik pročitali do kraja. Prilažem fotografije – možda i vas potaknu da osjetite kako je ponekad dovoljno sasvim malo. Mali vikend, veliki grad i otvoren um.

Arrivederci, bambini!

„Rim ti nikada neće pokazati sve. Ali uvijek će ti pokazati ono što ti je baš tada potrebno.”