Ples me pričekao

Tko me poznaje, zna da se moj život već nekoliko godina vrti uglavnom oko slikanja. Slike, kistovi, platna i boje dio su moje svakodnevice. No malo tko zna da sam još davno prije imala jedan veliki san.

Ples.

Još kao mlađa obožavala sam atmosferu plesnih tečajeva. Glazbu, prekrasne haljine, energiju ljudi oko sebe i onaj osjećaj kad čovjek nakratko isključi misli i prepusti se ritmu. Završila sam početne i napredne plesne tečajeve i veselila se nastavku svojeg plesnog puta.

Kad zdravlje promijeni planove

Zatim je došlo životno razdoblje koje nisam sama odabrala.

Operacije nogu onemogućile su mi da nastavim raditi ono što sam voljela. Umjesto novih plesnih koraka bavila sam se sasvim drugim stvarima. Zato sam san o plesu ostavila po strani i postupno prihvatila da mu se možda više nikada neću vratiti.

Tada nisam ni slutila koliko će dugo trajati moja stanka.

Život je tekao dalje

Godine su prolazile.

Došli su posao, obitelj, djeca, brige i radosti svakodnevnog života. Poput mnogih žena, većinu sam vremena posvećivala ljudima oko sebe. Ples nije nestao, samo je pao u drugi plan.

Ipak, s vremena na vrijeme podsjetio bi me na sebe. Bila je dovoljna pjesma na radiju, plesni nastup na televiziji ili uspomena na razdoblje kad sam večeri provodila na plesnom podiju.

Negdje duboko u meni i dalje je bio prisutan.

Povratak koji nisam očekivala

Nakon mnogo godina pojavila se prilika za povratak.

Nesigurnost se miješala s uzbuđenjem. Pitala sam se hoću li se još sjećati koraka, hoću li se uklopiti među ostale i hoću li uživati u plesu kao nekada.

Odgovor je stigao vrlo brzo.

Bilo je dovoljno nekoliko treninga.

Glazba je svirala, tijelo se kretalo i shvatila sam koliko mi je ples nedostajao.

Odjednom više nisu bile važne ni moje godine ni koliko je vremena prošlo. Važan je bio osjećaj radosti koji sam ponovno pronašla.

Više od samog plesa

Danas mi ples ne znači samo koreografiju ili nastup.

Donosi mi energiju, nova iskustva i trenutke u kojima se misli potpuno isključe. Volim atmosferu na treninzima, zajednički smijeh i podršku žena koje dijele istu strast.

Svaki me nastup podsjeti da neke snove vrijedi oživjeti, čak i kad smo ih dugo ostavili po strani.

Nikad nije kasno

Danas stojim na plesnom podiju u kostimu i smiješim se.

Ne zato što je sve savršeno.

Smiješim se jer sam ostvarila nešto za što sam godinama mislila da više neće biti dio mojeg života.

Plesu se nisam vratila s dvadeset godina.

Nekoliko godina oduzele su mi zdravstvene komplikacije i operacije nogu.

Na plesni sam podij stigla mnogo kasnije nego što sam zamišljala kao mlada.

No danas više ne razmišljam o tome što je moglo biti.

Radujem se onome što imam sada.

Ako i vi u sebi nosite san koji ste morali odgoditi, nemojte od njega odustati samo zato što je prošlo vrijeme.

Život nas ponekad odvede drugamo nego što smo planirali.

Pa ipak nas katkad nakon mnogo godina dovede upravo onamo gdje smo oduvijek željeli biti. 🤎