Nova slika Što ostaje

Ponekad sa sobom ne ponesemo samo fotografije

Ove sam godine prvi put u životu posjetila mjesto koje me potpuno obuzelo. To nije mjesto na koje bih imala potrebu odlaziti svake godine. Zapravo ni ne znam hoću li se tamo ikada vratiti.

Ali osjećaj koji sam ondje doživjela ostao je u meni.

I upravo sam njega pokušala prenijeti na platno.

Nije mi bilo važno vjerno prikazati mjesto. Nije mi bilo važno savršeno uhvatiti svaki detalj. Važna mi je bila atmosfera. Uspomena. Onaj poseban trenutak kada stojite na mjestu koje ste stotinu puta vidjeli na fotografijama, ali vas uživo dotakne na sasvim drukčiji način.

Neka se mjesta jednostavno ne mogu objasniti.

Moraju se doživjeti.

Kad slika vodi slikara

Kad sam počela slikati, nisam imala pojma kako će slika izgledati. Prepustila sam se intuiciji. Dodavala sam slojeve, uklanjala ih, vraćala im se i ponovno ih prekrivala. Bila je to jedna od onih slika koje same određuju svoj smjer.

A ja sam ih samo slijedila.

Možda me upravo zato njezin dovršetak toliko veseli.

Danas je došao posljednji potez kistom, a na kraju i potpis. Uvijek volim taj trenutak. U njemu ima radosti, olakšanja i malo nostalgije. Nekoliko dana svakodnevno živite sa slikom, razmišljate o njoj, vraćate joj se, a onda iznenada dođe trenutak kada znate da više nemate što dodati.

Gotova je.

Slika koja traži svoju priču

Ovoga mi je puta posebna zbog još nečega.

Bit će dostupna za kupnju.

I vjerujem da će jednoga dana pronaći svoju osobu.

Možda nekoga tko sanja o tome da jednom posjeti to mjesto. Možda nekoga tko će je kupiti kao podsjetnik na vlastiti san i putovanje koje ga tek čeka.

A možda nekoga tko je ondje već bio.

Tko će se gledajući sliku prisjetiti atmosfere koju je doživio, gradskih svjetala, osjećaja koji se ne mogu fotografirati, ali ostaju u čovjeku još dugo nakon povratka kući.

Jer ponekad ne kupujemo samo sliku.

Kupujemo uspomenu.

Ili san.

Prepoznajete li o kojem je mjestu riječ?

A sada me zanima što vi mislite.

Možete li po detaljima na fotografijama prepoznati koje me mjesto nadahnulo?

Dat ću vam samo jedan trag.

Ove sam godine ondje bila prvi put. A ipak ga se i dalje prisjećam.

Jer neka putovanja završe.

Ali ono najvažnije ostaje i nakon njih.