Slika VIDIM pronašla je svoj dom. A njezina se priča nastavlja.

Postoje slike koje nastanu u nekoliko dana. A postoje i slike koje u sebi nose mnogo više od samih slojeva boje. Nose emocije, hrabrost, sumnje, vjeru i dio života svojeg autora.

Za mene je upravo takva bila slika VIDIM.

Danas već ima svoj novi dom. I premda mi je svaki rastanak sa slikom poseban, ovaj put osjećam prije svega neizmjernu zahvalnost. Ne samo zato što je pronašla svojeg vlasnika, nego ponajprije zato što je pronašla pravu vlasnicu.

Kad počnete sumnjati u sebe

Svatko vidi dovršenu sliku. No malo tko zna što je prethodilo njezinu nastanku.

Slika VIDIM počela je nastajati u razdoblju kada su do mene počela dopirati mišljenja koja nije lako slušati.

„Pa ti ne znaš slikati.“

„Što ti zapravo glumiš?“

Bile su to riječi koje čovjeka mogu na trenutak zaustaviti. Čak i kad se trudite praviti da vas se ne tiču, ostanu negdje u vama. Na trenutak počnete sumnjati. Razmišljati nisu li možda ipak u pravu.

No upravo sam tada shvatila jednu važnu stvar.

Ne mogu stvarati prema onome što drugi misle’. Mogu stvarati samo prema onome što sama osjećam.

I umjesto da odložim kist, primila sam ga još čvršće u ruku.

Upravo je tada počela nastajati slika VIDIM.

Cijena nije samo broj

Uz ovu je sliku vezana još jedna stvar.

Kad sam odredila njezinu cijenu, mnogi su mi govorili da je previsoka. Da se nikad neće prodati po toj cijeni. Da bih je trebala sniziti.

No ja sam znala zašto je upravo takva.

Za mene cijena slike nikada ne obuhvaća samo platno i boje.

U njoj je vrijeme provedeno uz štafelaj. Ručni rad. Godine iskustva. Neprestano usavršavanje. Sati promišljanja o kompoziciji. Priča koju unosim u sliku. Emocije koje nastaju svakim potezom kista. I hrabrost da stojim iza onoga što stvaram.

Zato nisam snizila svoju cijenu.

Ne iz tvrdoglavosti.

Nego iz poštovanja prema vlastitom radu.

Nisam htjela prodavati sliku jeftinije samo da bi se brže prodala. Htjela sam da pronađe čovjeka koji će u njoj prepoznati njezinu istinsku vrijednost.

I upravo se to dogodilo.

To nije samo slika očiju

Mnogi na njoj prvo vide oči.

No ja u njoj vidim mnogo više.

Vidim hrabrost da nastavite i onda kada netko sumnja u vas.

Vidim podsjetnik da smo često sami sebi najveći kritičari.

Vidim dokaz da čovjek nikada ne bi trebao prestati raditi ono što voli samo zato što netko drugi u to ne vjeruje.

I upravo mi zato ova slika toliko znači.

Svaka slika pronađe svojeg čovjeka

Često ponavljam jednu rečenicu.

Svaka slika pronađe svojeg vlasnika. Samo joj treba vremena.

Nikada nisam stvarala zato da slike što prije nestanu iz ateljea. Stvaram zato da pronađu dom ondje gdje doista pripadaju.

Neizmjerno sam zahvalna što slika VIDIM danas pripada upravo vlasnici koja je ima.

Od prvog sam trenutka osjećala da u njoj ne vidi samo lijepu sliku za interijer. Osjećala je njezinu energiju, njezinu snagu i ono čime zrači.

I upravo sam joj takvu osobu priželjkivala.

Jer priča slike ne završava kada napusti moj atelje.

Upravo tada počinje njezin novi život.

I ne mogu biti sretnija što ga započinje upravo ondje gdje jest.

Hvala

Hvala svima koji podržavaju moje stvaralaštvo.

Hvala svima koji vjeruju da umjetnost nije samo ukras na zidu, nego način da prenesemo emociju, priču ili misao.

A hvala i onima koji su mi govorili da neće ići.

Možda je upravo zahvaljujući tim rečenicama nastala slika koja danas visi kod svoje nove vlasnice.

Da sam tada povjerovala tuđim riječima, nikada ne bi nastala.