Kad klijent odabere pet slika, a šesta nastane po narudžbi

Neke narudžbe počinju e-porukom. Druge porukom na društvenim mrežama.

A ova je počela motociklom ispred mojeg ateljea. 😄

Klijent je prvi put svratio k meni upravo tijekom jedne od svojih vožnji motociklom. No nije imao sreće – baš tada nisam bila u ateljeu. Nazvao me, malo smo porazgovarali i dogovorili se da će se javiti kad opet bude prolazio.

I jednog nam je dana to doista uspjelo.

Kad netko poznaje vaše slike gotovo bolje od vas

Kad je napokon došao k meni u atelje, prilično sam brzo shvatila jednu stvar.

Proučio je valjda cijelu moju mrežnu stranicu. 😄

Poznavao je moje slike, znao je koje su ga privukle i zajedno smo postupno razgledali gotovo sve što sam imala u ateljeu.

Takvi su mi susreti uvijek zanimljivi. Na mrežnoj stranici čovjek vidi fotografiju, dimenzije i opis. No kad stane pred original, odjednom doživljava stvarne boje, teksturu, poteze kista i sve sitnice koje fotografija nikad ne može prenijeti potpuno vjerno.

A ovaj je put naše razgledavanje završilo tako da je klijent na kraju rezervirao čak pet mojih slika.

Što me, naravno, silno razveselilo.

No naša priča time još nije završila.

A što kad bi nastala još jedna?

Uz pet gotovih slika stigla je i narudžba za šestu.

Ovaj put, međutim, nije bila riječ o slici koja je već gotova čekala u mojem ateljeu.

Klijent je želio da naslikam njegova tatu u mladosti.

Zadatak me gotovo odmah oduševio. Željeli smo sačuvati njegov stvarni izgled i realističniju izvedbu portreta, ali istodobno u sliku unijeti izražajan pop-art stil.

Upravo mi se spoj realističnog portreta i izražajnih boja učinio sjajnim.

Realističan portret koji se ne boji boja

Kod portreta mi je najvažnije dočarati osobu. Nije dovoljno samo naslikati oči, nos i usta na pravome mjestu. Gotova slika mora imati izraz i nešto po čemu ćete u njoj doista prepoznati tu osobu.

U ovom sam slučaju usto radila prema izgledu klijentova tate iz mladosti. Zato sam željela sačuvati njegov karakter i izgled, a istodobno portret prenijeti u svoj likovni stil.

Lice je ostalo realističnije, dok sam si s bojama dopustila mnogo više slobode.

Izražajna plava, ružičasta i žuta, kontrastne sjene i teksture u pozadini postupno su stvorile upravo onu energiju koju sam željela postići slikom.

I moram reći da sam u ovoj narudžbi doista uživala.

Bila je drukčija. Šarena. Osobna.

A upravo takve izazove volim.

Slika po narudžbi ne mora biti kopija fotografije

To mi je važno.

Kad slikam portret prema fotografiji, ne želim stvoriti samo njezinu naslikanu kopiju. Fotografija mi daje osnovu, ali gotovoj slici želim dati vlastiti karakter.

Upravo pop-art za to pruža golem prostor.

Mogu se igrati bojama, kontrastom, pozadinom i cjelokupnim ugođajem, a pritom sačuvati izgled osobe koju portret prikazuje.

Rezultat tada nije samo uspomena prema fotografiji.

Nastaje originalna slika s osobnom pričom.

A upravo to najviše volim kod slika po narudžbi.

Primopredaja negdje na pola puta

Na kraju je došao trenutak kad je sve bilo gotovo.

Pet odabranih slika i uz njih šesta – portret po narudžbi.

Budući da nas je dijelila poprilična udaljenost, primopredaju smo riješili jednostavno. Dogovorili smo se da ćemo se naći negdje na pola puta.

Predaja gotovih slika za mene je poseban trenutak.

Nekoliko dana ili tjedana slika mi je pred očima. Promatram kako postupno nastaje, prolazim pokraj nje, razmišljam o njoj, vraćam se detaljima i ponekad još u posljednji trenutak nešto doradim.

Zatim dođe dan kad je zapakiram i predam osobi za koju je nastala.

A slika nastavlja dalje bez mene.

Upravo zbog ovakvih narudžbi uživam u svojem poslu

Cijela mi je ova narudžba ostavila divan osjećaj.

Naravno, razveselilo me što je jedna osoba odabrala čak pet mojih slika. Pet slika odjednom razveseli umjetnika, nemojmo se zavaravati. 😄

No još me više razveselilo kako je cijela naša priča nastala i kamo je na kraju dovela.

Iz prvog telefonskog poziva, u trenutku kad me klijent nije zatekao u ateljeu, proizašli su osobni susret, pet odabranih slika i na kraju još jedna posve nova.

Portret njegova tate u mladosti.

Upravo me slične narudžbe podsjećaju zašto toliko uživam u svojem poslu.

Svaka slika može imati svoju priču. Ponekad je osmislim ja, a zatim slika pronađe svojeg vlasnika.

Drugi put k meni dođe osoba sa svojom vlastitom pričom, a ja dobijem priliku prenijeti je na platno.

I to je možda ono najljepše u mojem poslu.

Jer nikad ne znam tko će sljedeći otvoriti vrata mojeg ateljea i s kakvom će pričom doći.